Središte Općine Lekenik, istoimeno slikovito turopoljsko mjesto Lekenik nalazi se u turopoljskoj ravnici na pola puta između Zagreba i Siska uz rijeku Savu na istoku i podno Vukomeričkih gorica na zapadu. U rimsko doba u blizini mjesta prolazila je važna prometnica koja je spajala Andautoniju (preteču Zagreba, današnje Šćitarjevo) i Sisciju (današnji Sisak).

U knjizi “Povijesni  spomenici plemenite općine Turopolja” Emilija Laszawskog iz 1910 godine stoji podatak da je Lekenik (Liheinnihc) dobio ime po biljci “liken” ,”Leknín” (  Nymphaea alba), koja raste uz rubove potoka i u močvarama toga prostora.

Samo ime Lekenik  seže u daleku povijest i prvi puta je spomenuto u pisanom dokumentu 1217. godine i to u ispravi kralja Andrije kojom se potvrđuje vlasništvo Zagrebačkog kaptola nad posjedom Dužica, danas naselju pored Lekenika. U toj ispravi,kao najsjevernija točka spomenutog posjeda, navodi se Lekenik (LIHCINNIHC). Ime mjesta nalazimo u više oblika kroz cijeli srednji vijek : Quiquinik, Lihcinnihc, Lekanucz, Lakynyk, Lebenyck. Lekenik se spominje i u ispravama iz 1328. i 1352. godine i to kao Lekencha. U doba osmanskih provala i gospodarski i populacijski stradao je i Lekenik, osobito 1580.-ih i 1590.-ih kada su se vodile velike borbe oko Siska. Niti nakon 150 godina nije se mogao postići broj pučanstva kakav je bio prije rata s Turcima. Kroz nekoliko sljedećih stoljeća spominje se kao turopoljski posjed i to kroz obveze lekeničkih kmetova. Od plemićkih obitelji na ovom prostoru spominju se prvo Babonići, a potom Erdody po kojima dio Lekenika i dobiva ime Erdodsky Lekenik, dok je drugi dio nazvan Turopoljski Lekenik. Službeno su se i administrativno spojili tek 1953 godine. Potkraj 18 stoljeća javlja se i plemićka obitelj Berković. U to vrijeme je u Lekeniku 17 kmetskih kuća. U vrijeme NapoIeonove vladavine kroz Lekenik (Lekenk) prolazi Levantska cesta koja spaja Ljubljanu s Kostajnicom. Godine 1837. grofovi Erdödy prodaju posjed drugoj plemićkoj obitelji, Thurn und Taxis, čuvenoj radi svojih zasluga oko reorganiziranja poštanske službe u Europi. Od toga doba pa do državnog razvlaštenja s kraja drugog svjetskog rata oni su bili pravi gospodari lekeničkih imanja. 1846 spominje se školska nastava u mjestu.

Lekenik je poznat po tome što je pukovnik Josip Jelačić upravo tu saznao, 26. ožujka 1848., za svoje imenovanje na mjesto hrvatskog bana. Tadašnji lekenički poštar Josip Klempaj uručio mu je kraljevsko ukazanje o imenovanju banom. Iste godine ukidanjem kmetstva bivši turopoljski kmetovi u Lekeniku prestaju biti podložni turopoljskoj plemićkoj općini. 1. veljače 1837.u Lekeniku osnovana je pošta i upravo je prvi poštar bio Josip Klempaj. Nešto kasnije, poštar Josip Klempaj iz Lekenika postao je Vrhovni hrvatsko-slavonski upravitelj pošta. Prema popisu iz 1857. Lekenik ima 300 stanovnika. Prolazak željezničke pruge Zagreb-Sisak 1862. godine odrazio se na razvoj mjesta. Zahvaljujući gospodarenju lekeničkim šumama i trgovini drvom, zbog čega se gradi šumska cesta i šumska željeznica, broj stanovnika je već 1869. narastao na 854. Godine 1871. Lekenik je općina u sastavu kotara Velika Gorica. Preustrojem 1886. ukida se općina Lekenik i ulazi u sastav općine Sela na području kotara Sisak. Već 1893. ponovnim preustrojem od općine Sela nastaju još dvije nove Lekenik i Letovanić. U sastav općine Lekenik ušla su naselja : Brežane, Lekenik Erdodsky, Lekenik Turopoljski, Pešćenica, Poljana, Pustike i Vukojevac. Na površini od 102,5 km2 živjelo je 3 207 stanovnika u 594 stambene zgrade. To je razdoblje kada se oko Lekenika sjeku šume, ali se i pošumljava, tako daje od 1887.do 1917.godine pošumljeno 1 700 hektara.

Ekonomski napredak rezultirao je gradnjom školske zgrade koja je građena 1895., a otvorena je za Novu godinu 1896. zalaganjem Izidora Kršnjavog koji je udovoljio molbi mještana Lekenika za posebnom školom. Mjesto početkom 20.stoljeća ima općinu, crkvu, žandarmerijsku postaju, nekoliko obrtničkih radnji, trgovinu i gostionicu. Godine 1909.osnovano je DVD Lekenik koje će kroz buduća desetljeća biti nositelj društvenog, kulturnog i športskog života u mjestu. 1901. godine školska knjižnica imala je 29 djela sa 30 svezaka. Prvi svjetski rat zaustavlja razvoj i normalan život. Ratnu cijenu platilo je mjesto i životima svojih stanovnika. Po završetku rata burno razdoblje nastavlja se još nekoliko godina.

Tijelo u atentatu ubijenog kralja Aleksandra prevezeno je vlakom kroz Lekenik za Beograd 15. listopada 1934.godine. Godine 1935.zavladao je kašalj hripavac. Škola nije radila, a umrlo je nekoliko djece predškolskog uzrasta. U II svjetskom ratu izgorjela je škola i željeznička stanica u Lekeniku, a nastava se održavala u zgradi šumarije. Športski klub „Olimpija“ djelovao je u Lekeniku od 1928. godine, a registriran je 1930. godine. U sljedećih deset godina nepoštedno se sijeku šume, a ništa se ne pošumljava. Prema popisu iz 1931. godine u Lekeniku živi 1236 stanovnika, a mjesto ima zdravstvenu i veterinarsku ambulantu, vatrogasni dom, poštu i šumariju. U Drugom svjetskom ratu mjesto je opet stradalo, jer su izginuli ljudi i srušeni objekti. Po završetku rata obnavlja se škola i željeznička postaja. Lekenik preustrojima mijenja status tako da je bio mjesni narodni odbor (1947.), općina (1952.) ,mjesna zajednica (1963.) i konačno ponovno općina (1993).

U razdoblju do Domovinskog rata mjesto uvodi struju, telefon,  asfaltiraju se ceste,  ureduje nogostup,  gradi nova ambulanta,  nova škola, benzinska postaja, otvara ljekarnica i obrtničke radnje. U gospodarstvu značajnu ulogu ima Šumarija. Zapadni dio pripada krajoliku nizinske panonske Hrvatske, a dio naselja pripada brežuljkastom reljefu Vukomeričkih gorica. U krajoliku prevladavaju kultivirane oranice, livade i velike površine pod šumama. Visok je stupanj očuvanosti prirodnih i pejzažnih vrijednosti u koji se uklapa tradicijska arhitektura Pokuplja s “hrvatskim vezom”. Danas je izrazito naglašena nova izgradnja. U gospodarstvu najvažnije je šumarstvo i drvno-prerađivačka djelatnost, te poljoprivreda i stočarstvo. Danas, Lekenik ima osnovnu školu, SOS Dječje selo, dječji vrtić, Narodnu knjižnicu i čitaonicu, zdravstvene i veterinarsku ambulantu, ljekarnu, bankarske i poštanske usluge, obrtničke radnje, šumariju, željezničku stanicu, tvornice, kulturne i športske objekte. Kulturni i športski život su razvijeni. Općina Lekenik privlačna je zbog očuvanog krajolika i tradicijske arhitekture te cijelog niza sakralnih objekata sagrađenih, najvećim dijelom, u 18. stoljeću.