Baština / Tradicijsko graditeljstvo

lekenik-cardak

Godine 1968. po prvi puta evidentirano je tradicijsko graditeljstvo na području općine Lekenik u naseljima: Dužica (dvije stambene zgrade), Cerje Letovaničko (3 stambene zgrade), Lekenik (3 stambene zgrade), Letovanić (jedna stambena zgrada) i Pešćenica (5 stambenih zgrada). Ukupno je evidentirano 12 objekata tradicijskog graditeljstva.

Godine 1973. provedena je opsežna evidencija tradicijskog graditeljstva i kućnog inventara u naselju Letovanić. Evidentirano je 18 stambenih i 6 gospodarskih zgrada.

Prilikom izrade popisa kulturnih dobara na području Sisačko – moslavačke županije godine 1998. i 1999. evidencija je provedena u naseljima Dužica (dvije stambene zgrade), Lekenik (4 tradicijske okućnice), Letovanić (3 stambene zgrade i 9 tradicijskih okućnica), Poljana Leknička (4 tradicijske okućnice) i u naselju Stari Brod (1 stambena zgrada i 5 tradicijskih okućnica).

Za potrebe izrade konzervatorske podloge provedena je nova evidencija u naseljima: Brkiševina (tri stambene zgrade), Cerje Letovaničko (jedna stambena zgrada, jedna tradicijska okućnica i tri pojedinačne gospodraske zgrade), Dužica (četrneast pojedinačnih stambenih zgrada i jedna tradicijska okućnica), Lekenik (trinaest stambenih zgrada), Letovanić (tri stambene zgrade i sedam tradicijskih okućnica), Pešćenica (jedna stambena zgrada), Pokupski Palanjek (jedna stambena zgrada), Pokupsko Vratečko (jedna stambena zgrada, jedna okućnica i dvije pojedinačne gospodarske zgrade), Poljana Lekenička (dvije stambene zgrade i jedna tradicijska okućnica), Stari Brod (tri stambene zgrade, jedna tradicijska okućnica i jedna pojedinačana gospodarska zgrada), Stari Farkašić (dvije stambene i jedna gospodarska zgrada) i Žažina (7 stambenih zgrada). Ukupno je evidentirana 51 pojedinačna stambena zgrada, 12 okućnica i 7 pojedinačnih gospodarskih zgrada.

Okućnica

Tradicijska okućnica, funduš na području općine Lekenik u pravilu je smještena uz cestu, put (Dužica, Lekenik, Pešćenica…) ili uz rijeku Kupu (Letovanić, Stari Frakašić, Stari Brod).

Tradicijsku okućnicu čine stambena kuća prizmenica, hiža, ili katnica hiža na trem, (velika hiža, čardak), ponegdje kućica za mlade (mala ižica, komora) i pomoćni gospodarski objekti: ljetna kuhinja (kuvarna), krušna peć, odlagalište drva (drvarana, drvarnica), gospodarski objekt u funkciji spremišta (komora), staja (štala), kolnica (uvoz), sjenik (senik, štagel, suša), kotac (svinjec), kokošinjac (kokošinjec), pčelinjak (ćelinjak), bunar (zdenec) i u novije vrijeme i kukuruzište (kuružnjak).

Iako je raspored objekata na okućnici vrlo često slobodan, stambena je kuća u pravilu zabatom okrenuta prema cesti ili putu, a tek ponegdje glavnim pročeljem. Ukoliko se na okućnici nalazi i kućica za mlade, mala ižica, obično je smještena u neposrednoj blizini stambene kuće. Uz stambenu kuću nalazi se i ljetna kuhinja, kuvarna, u sklopu koje je krušna peć. Na nekim okućnicama krušna peć funkcionira kao samostalan gospodarski objekt.

Drvarnica u kojoj se odlažu drva i komora, prizemnica manjih dimenzija koja služi kao prostor za čuvanje plodina i alata, zbog funkcionalnosti i ekonomičnosti također su smještene u blizini stambene zgrade.

Na dvorištu je obično staja, štala, odvojena od kuće, a u neposrednoj blizini staje gnojnica,gnojičina. Kolnica, uvoz i sjenik, senik, (štagel, suša) nalaze se obično u produžetku staje. Kolnica je ponegdje smještena okomito na staju ili iznimno rijetko u prizemlju stambene katnice.

Kotac, svinjec, je obično u sklopu staje ili se za svinje gradi zasebni objekt, isto tako i za perad, za koju se gradi kokošinjac, kokošinjec. U njihovoj je blizini u novije vrijeme obično smješteno kukuruzište, kukuružnjak, (kuruzana). Ukoliko se na okućnici uzgajaju pčele tada su pčelinjaci obično u neposrednoj blizini staje ili sjenika, prislonjeni uz vanjsku stijenu objekta prema vrtu ili livadi.Bunari, zdenci, sastavni su dio svih okućnica.

Okućnice su redovito ograđene. Nekada je ograda, plot, bila jednostavna i niska, načinjena od isprepletenog pruća ljeske ili sviba. Danas su ograde načinjene od vertikalno postavljenih uskih drvenih dašćica, letvica, ili su matalne i zidane.

 

Stambena kuća

Tradicijske stambene zgrade na području Općine Lekenik s izvornom dvoprostornom tlocrtnom podjelom, moguće je podijeliti na dva osnovna tipa: prizemnicu i katnicu (“čardak”).

a) Prizemnica (hiža)

Radi se o drvenoj kući na podzidu od kamena s ulaznim prostorom ganjkom. Takva kuća obično ima troprostorni raspored prostorija koje su sve u stambenoj funkciji.

b) Katnica (velika hiža, hiža na trem ili triem, “čardak”)

Predstavlja najrazvijeniji tip tradicijske stambene kuće. Cijelom dužinom tlocrta pruža se prizemlje koje je troprostorno, nešto rijeđe dvoprostorno. Prizemlje je redovito u gospodarskoj funkciji a kat u stambenoj U prizemlju je ponegdje smještena i kolnica ili austor. Uz glavno uzdužno pročelje kuće vanjskim drvenim stepeništem penje se na ganjek.

Izvorni oblik čardaka je danas iznimno rijetka pojava na području općine Lekenik. Najstariji očuvani primjerci datiraju u 18. stoljeće i u izvornom obliku grade se do kraja 19. stoljeća.

Čardak se izvorno gradio kao dvoprostorni a kasnije troprostorni objekt, u prizemlju i na katu, od hrastovih oblica koje zamjenjuju tesane grede. U usporedbi s ostalim drvenom katnicama ovog područja, sagrađenima od kraja 19. stoljeća na dalje, čardak karakteriziraju manje tlocrtne dimenzije. Do kata vodi drveno stepenište, štengle, natkrito jednoslivnim krovićem a završava s ulaznim prostorom, ganjkom. Krov je dvoslivan, tek ponegdje s zabatnim skošenjem. Stariji primjerci imaju kraće kose grede krovišta, rogove što se i danas među lokanim stanovništvom smatra jednim od izvornih obilježja čardaka.

cardak

Drvena katnica (čardak)-primjer tradicijskog graditeljstva

Gospodarski objekti

Stanovništvo ovog kraja tradicionalno se bavi poljoprivredom što dokazuju brojni gospodarski objekti na okućnicama na cijelom području općine.

Gospodarski objekti na okućnici uglavnom su smješteni iza stambene zgrade zabatom okrenute prema ulici u nastavku ili kao samostojeći objekti slobodno poredani oko stambene zgrade. Neki od njih su s točno utvrđenom namjenom dok su drugi višenamjenski.

U neposrednoj blizini stambene zgrade i bunara nalazi se ljetna kuhinja, kuvarna, u kojoj se pripravlja hrana kako se kuhanjem ne bi zagrijavao prostor stambene zgrade. U takvinkuvarnama krušna peć se nalazi unutar samog objekta ili je prislonjena uz vanjski zid kuvarne. Ponegdje su krušne peći sagrađene kao samostalni objekti na okućnici. Takva krušna peć obično je podignuta od zemlje i počiva na drvenoj konstrukciji od dasaka (planjki). Na daske se slažu cigle koje se omazuju zemljom ilovačom. Iznad cigli je sazidana polukružna konstrukcija peći načinjena od zemlje ilovače (tlak) koja se miješa sa sitno nasjeckanom slamom, pljevom i solju. Na samoj peći postoje otvori kroz koje izlazi dim a u njih se ulažu čepovi koji se nazivajužarnice. Peć je natkrita dvoslivnom krovnom konstrukcijom na koju je slagan crijep biber ili utoreni crijep.

Na nekim okućnicama uz stambenu zgradu dograđene su drvarne, drvarnice, koje se ponegdje nazivaju i šupe. To su manji prostori natkriti jednoslivnom krovnom konstrukcijom koji služe kao spremišta za drva, alat i druge predmete.

Staja za krupnu stoku (štala) najčešće se nalazi na suprotnoj strani okućnice u odnosu na stambeni objekt. Ona je izduženog pravokutnog tlocrta uglavnom troprostorna, s uvozom u sredini te prostorom za stoku i sjenikom, senik, (štagel, suša). Uz staju i sjenik ponekad je dograđena kolnica, uvoz, prostor natkriven jednoslivnim krovom koji se također koristio za sušenje sjena. Ako je sjenik građen kao zasebni objekt na okućnici, obično je smješten u neposrednoj blizini staje. Prostor u staji namjenjen čuvanju krupnije i sitnije stoke odjeljuje se pregradama od dasaka. Manji dio prostora namijenjen je čuvanju svinja ili se one čuvaju u zasebnom objektu pravokutnog tlocrta, svinjcu.

Perad se najčešće čuva u zasebnom objektu manjih dimenzija, kokošinjec, redovito smještenom iznad svinjca ili u njegovoj neposrednoj blizini.

Kukuruzište, kuružnjak, se javlja na okućnicama u novije vrijeme, budući da se na ovom području kukuruz tradicionalno čuvao na tavanima stambenih zgrada. Kukuruzišta se grade od letvica isključivo pravokutnog oblika te pokrivaju dvoslivnom krovnom konstrukcijom.

Na okućnicama gdje se uzgajaju pčele uz gospodarski objekt, najčešće staju ili sjenik nalazi sećelinjak, s košnicama za pčele, pletarama.

Kruništa bunara, zdenaca nekoć su bila kružnog oblika izrađena od cjelovitog komada drva,stublo. Danas bunari imaju betonsko krunište kružnog oblika, sa željeznim kolom i dvoslivnom drvenom krovnom konstrukcijom koja je prekrivena crijepom. Zidovi grotla bunara obloženi su kamenom ili ciglom. Uz bunar se obično nalazi betonsko pojilo za stoku, kopanj, kopanjec, koje se u prošlosti izrađivalo od drva. Na pojedinim okućnicama još i danas postoje, zdenci na čigu, u izmijenjenom obliku s betonskim kruništem.

lekenik turopoljska
Drvena katnica(čardak) i gospodarski objekat,Lekenik,Turopoljska ulica

Materijal, način gradnje i funkcija

Na ovom je području od davnina drvo osnovni građevni materijal. Uglavnom se koristi hrastovo drvo, zbog njegove otpornosti i tvrdoće. Kamen se nekad upotrebljavao u gradnji temelja obzirom na hidrološke karakteristike ovog područja (močvarno područje, blizina rijeke Kupe), a time i velike prisutnosti vlage. Već krajem 19. stoljeća kamen se zamjenjuje ciglom, opekom koja će postupno naći primjenu u gradnji cijeloga objekta naročito u razdoblju između dva Svjetska rata.

Stambene zgrade ovog područja izvorno se grade od hrastovih oblica. Vremenom se prizemlja kuća počinju graditi od tesanih hrastovih greda koje se slažu tako da se na uglovne kamenove postavljaju temeljne masivne drvene grede, križ iže, (pocek), a kat od tesanih planjki koje početkom 20. st. zamjenjuju piljene planjke. Planjke se međusobno spajaju drvenim klinovima, moždanicima, a na uglovima vežu na dva načina. Jedan je hrvaški vugel, vuglić ili čošek, gdje su planjke spajane na preklop i vire preko ugla što je ujedno stariji način, ili se uglovi planjki otpile, nemački vugel. Tesari koji su nekad ručno, uz pomoć sjekira planjkača ili širočki tesali planjke nazivaju se paleri.

Radi bolje termičke izolacije popune između drvenih greda nekoć su se ispunjavale smjesom ilovače i pljeve ili sjeckane slame. U prizemljima drvenih objekata žbukaju se vanjski zidovi, gotovo redovito od početka 20. stoljeća.

Pod u prizemljima kuća nekad je bio načinjen od utabane zemlje. Katnice imaju drvenu podnu konstrukciju na koju se nabijao sloj ilovače. Takav je pod danas prisutan iznimno rijetko budući da je utabanu zemlju zamijenio betonski pod.

Prozori, obluki, na kućama nekoć su bili malih dimenzija, a vremenom se povećavaju. Nekoć su prozori imali ugrađene samo željezne šipke, gatre, koje su štitile kuću od lopova, ali i od Turaka. Ponegdje su prozori ukrašeni rezbarenim drvenim okvirima, dok neki imaju ugrađene kapke od punog drveta. Vrata su obično daščana, jednokrilna ili dvokrilna.

Vrlo često se na vanjskim zidovima kuća javljaju male nadstrešnice (streač, krovek), podignute poput malih krovića koji štite stijene i prozore od padalina.

Ako kuća ima ganjek, on je smješten na uzdužnom prednjem pročelju kuće. U prizemnica je otvoreni ganjek povišen od zemlje te do njega vode dvije do tri stepenice, dok kod katnica do ganjka na katu vode natkrivene vanjske stepenice, štengle, koje imaju drveni rukohvat, linica. Tako opisano drveno stepenište naziva se shodić. Sam ganjek je ponegdje zatvoren planjkama a ponegdje ostaje otvoren. Ulazni prostor stepeništa u prizemlju, kapić, (vedrinjak, kapijica), koji vodi prema ganjku na katu ponegdje je natkrit dvoslivnim krovom i zatvoren ogradom od drvenih letvica.

Na ovom je području prisutan specifičan ulaz u stare, nekoć zadružne stambene zgrade. Kod takvih kuća do ganjka na katu obično vodi dvostrano natkriveno stepenište. U nekim varijantama takva se dva ulazna prostora u prizemlju zatvoraju i natkrivaju dvoslivnom krovnom konstrukcijom (kapićima).

Krovovi stambenih zgrada su dvoslivni, najčešće poluskošeni na zabatu. Pokrov je nekoć bio od šopa (vrsta raži, uzgajana samo u tu svrhu), zatim drvenih dašćica, a kasnije od biber crijepa, dok se posljednjih nekoliko desetljeća upotrebljava utoreni crijep. Na zabatu su ponegdje izrezbarene takozvane vidjelice raznih oblika (krug, polukrug, srce) koje imaju ulogu prozorčića ili ukrasnog otvora na kući. Dim iz kuće je izlazio kroz reške pokrova. Tavanski prostor na ovom području služi za sušenje plodina (kukuruza) i mesa. U novije vrijeme na kućama se grade dimnjaci.

Stambene zgrade, prizemnice imaju uglavnom trodijelni raspored prostorija koje su sve u stambenoj funkciji. To su kuhinja, kujna (kunja), zatim soba (iža), glavna prostorija u kući te sobica, prostorija koja služi kao spavaonica. Zahod, zaod, je uvijek konzolno izbačen te se često nalazi na sjevernoj strani kuće.

Katnice su obično trodijelnog rasporeda na dvije etaže. Prizemlje ima isključivo gospodarsku funkciju i podijeljeno je na tri, negdje dvije prostorije, šute, (potiže). Ukoliko su u prizemlju tri šute tada one nose naziv: prva šuta, druga ili srednja i zadnja šuta. Prema kazivanju, u prizemlju je mogla biti i soba vrlo malih dimenzija sobičak, (mladenačka soba), namijenjena mladim bračnim parovima, koja bi se nakon nekog vremena ponovno vraćala u gospodarsku funkciju.

U kuhinju kujna, (kunja) koja se nalazila na katu ulazilo se izravno iz ganjka. Na kraju hodnika s ganjkom ponegdje se nalazi zahod, ganjek s zaodom ili je zahod smješten u stražnjem dijelu kuće, nasuprot ganjka, konzolno izbačen.

Najvažnija i najveća prostorija na katu je velika soba, (prva soba), koja ima funkciju osnovnog boravišnog prostora, a danas je u njoj često i kuhinja. Treća katna prostorija, soba, (sobica), služila je kao spavaonica pojedinih članova obitelji.

Tradicijske građevine ovog područja ukrašavaju se crtorezom, rezbarenjem, na proboj ili izrezivanjem. Najčešće se ukrašavaju čeona pročelja objekata, dijelovi pročelja zabata, stupovi i dijelovi ganjka, shodić, prozorski okviri, kapci, vrata i sljemenske grede. Majstori koji su se bavili ukrašavanjem drvenih kuća na ovom području nazivaju se cimermani.

U prizemlju katnica koje su zabatom usmjerene prema ulici, obično su ispod prozora montirane drvene daske, stoloža, na koje se slaže cvijeće i drugo ukrasno bilje. Ponegdje se takve stolože nalaze i ispod prozora na katu.

Detalji na kući poput, prozorskog okvira, prozorskih kapaka ili uglova stambene kuće, ističu se i ukrašavaju bojanjem. Najčešće se koristi prirodna crvena i bijela boja.