Baština / Etnološka baština

MATERIJALNA ETNOLOŠKA BAŠTINA

Unutar starijih stambenih kuća na području Općine Lekenik, prilično je očuvan tradicijski kućni inventar poput starih stolova, stolaca, klupa i dr., koji datiraju s početka 20. stoljeća, posebno pribor za izradu niti i tkanina, a ponegdje i cijeli tkalački stanovi, obzirom da su žene s ovog područja nekad u velikom broju izrađivale predmete tradicijskog rukotvorstva koje i danas čuvaju kao obiteljsko nasljeđe, zatim pojedini glazbeni instrumenti (tamburice, bajsovi…) koje koriste članovi lekeničkih folklornih društava te razne gospodarske sprave, alati i pomagala koji više nisu u uporabi (stare matalne kosilice, kose, stroj za žetvu, kola, razne vrste košara npr. sepet, rudnjak, rudnjačić i dr). Pojedini primjerci tradicijskog rukotvorstva s ovog područja su stari više od stopedeset godina.

tkalacki stan
Tkalački stan – sprava za izradu tekstilnih predmeta tkanjem

Svi navedeni predmeti, izrađeni na tradicijski način, više nisu u funkciji i propadaju jer više ne pronalaze primjenu u svakodnevnom životu mještana. Stoga bi valjalo izdvojiti primjer Dubravka Đureković iz naselja Poljana Lekenička, koji se bavi skupljanjem materijalne etnološke baštine s gotovo cijelog područja Sisačko – moslavačke županije te primjer Božidara Škofača iz naselja Letovanić, koji skuplja materijalnu etnološku baštinu s područja općine Lekenik.

Rješenjem ministarstva kulture zaštićene su tri stare pokupljanske kuće na kat (čardak ili iža na trem )koje je Božidar Škofač otkupio i restaurirao, te uz odobrenje ministarstva i zaštitio. U sve tri tradicijske kuće nalazi se etnografska zbirka koja broji više od 2000 predmeta i jedna je od najbogatijih privatnih zbirki u Hrvatskoj. Predmeti koji čine zbirku obuhvaćaju etnografske predmete, slike, građanski i sakralni inventar i izloženi su u vlastitom stambenom i galerijskom prostoru te su popisani i zaštićeni.

Prilikom budućih istraživanja na području općine Lekenik valjalo bi detaljno istražiti i dokumentirati etnološku pokretnu materijalnu baštinu, te je valorizirati u odnosu na razvoj turističke ponude.ž

NEMATERIJALNA ETNOLOŠKA BAŠTINA

Za slojevitu identifikaciju i valorizaciju nekog prostora i naselja značajni su osim navedenih materijalnih oblika ljudskog djelovanja u prostoru, i oni nematerijalni.

Toponimi

To su prije svega toponimi – nazivi pojedinih predjela i elemenata prostora koji su se očuvali u usmenoj predaji, na starim kartama i literaturi. Njihova analiza obično otkriva brojne podatke o materijalnoj i duhovnoj kulturi pojedinog prostora, koja ponekad seže duboko u prošlost. Toponime je moguće razvrstati u nekoliko osnovnih skupina.

Jedna od skupina u osnovi ima pretežito zemljopisni termin i/ili topografsku imenicu, hidronim, fitonim ili zoonim. U skupinu koja u svom nazivu sadrži opis izgleda tla ubrajamo toponime (Brdo, Čistine, Čretež, Zagaj, Dubrava, Veliko polje, Vrh Letovanički, Poljane Lekeničke), u hidronime (Rečica, Ribnjak), u fitonime u imenu toponime Brestje i Žažina te u zoonime u imenu primjerice toponim Mravinec.

Ti su toponimi vrlo stari, prvotno rabljeni najčešće kao nazivi posjeda, a kasnije naselja, o čemu svjedoče srednjovjekovni povijesni izvori. Tako imenovana naselja imala su kroz prošlost uglavnom status sela. Većina toponima koji su nastali na gore opisan način, opstali su kroz burnu prošlost u imenima naselja analiziranog prostora (npr. Poljana Lekenička, Vrh Letovanički i drugi).

Neki su toponimi potekli iz namjene prostora u prošlosti, primjerice Kaptolski Majur, Građa, Stani, Selišće, Gmajna, Razlov i Rauberbirt (ili Rajbervirt).

Pojedini toponimi u svome imenu kriju daleku prošlost prostora kao što su Gradec, Gradina, Gradišće, Čep a moguće ih je datirati u razdoblje antike.

Zanimljivi su topomini kao što je Turska glava kraj Donjeg Vukojevca ili pak toponim Turčinovec u Šišincu, jer čuvaju vrijedne podatke o obrambenom ustroju na rijeci Kupi i u unutrašnjosti prostora općine Lekenik iz razdoblja ratova s Osmanlijama.

Osim navedenoga, analizirano područje otkriva i niz toponima koji svjedoče o nekad iznimno bogatom crkvenom životu poput toponima Kapela, Kirinov breg, Mihotsko (Miholjsko) brdo, Sveti Antun te toponima Crkvište koji ujedno označava položaj nekadašnje utvrde Letovanić (oko 800 m od ceste za Žažinu, zapadno ili JZ od crkve sv. Nikole i Vida).

Još od 13. stoljeća pojedini dijelovi današnje općine Lekenik bili su vlasništvo Zagrebačkog kaptola (primjerice Dužica i Lekenik). O tom vremenu danas svjedoče pojedini toponimi kao što su Marof, Kaptolski Majur i Podvornica.

Osim navedenih, na ovom području postoje i toponimi antroponimijskog podrijetla, nastali za jakih migracija stanovništva. Njihov je nastanak vezan uz potrebu novopridošlog stanovništva za što bržom identifikacijom s novim prostorom. Ti su toponimi najčešće motivirani imenom (zanimanjem ili nadimkom) rodočelnika primjerice Žinići, Brenčići, Palajići, Mikulčići, Čerkezi i drugi.

Neki su toponimi posjedovnog karaktera i odražavaju vlasništvo osobe nad posjedom (npr. Jurjevac od Jurjev, Petrovec od Petrov, Banovo Brdo, Petkov Dol i dr.). Većina navedenih toponima sačuvala se u imenima zaselaka i sela ili dijela sela kojem administrativno pripadaju.

Toponim Kaptolski Majur označava imanje s poljima i gospodarskim zgradama u posjedu zagrebačkog Kaptola, toponim Građa upućuje na ono (materijal) od čega se gradi, od čega se diže građevina, toponim Gmajna označava povjesni naziv za općinski zajednički pašnjak, toponim Selišće označava položaj gdje se nekad nalazilo selo dok toponim Razlov označava mjesto gdje je obavlja hvatanje ili odstreljivanje životinja u prirodi.

Zanimljivo je tumačenje toponima Rauberbirt tj. Rajbervirt koje potječe od riječi razbojnik, lopov, otimač, pljačkaš. Prema kazivanju lokalnog stanovništva na tom su položaju nekoć razbojnici pljačkali mještane koji su se vraćali iz trgovine (placa) u Selima ili iz Siska.

Podrijetlo toponima kao što su: Gradec, Gradina, Gradišće, upućuju na arheološki lokalitet, a najčešće označava položaj utvrde, utvrđenog naselja i slično. Toponim Čep označava mjesto gdje se “čepi” voda tj. mjesto gdje se nalazi brana u slučaju poplave još iz rimskog doba.

Primjerice podrijetlo toponima Turčinovec (položaj JI od crkve sv. Marte u Šišincu) vezano je uz postojanje utvrde u koju su se nekoć ljudi, prema kazivanju mještana, sklanjali pred Turcima dok su na toponimu Turska glava pronađeni grobni humci tumuli.

Podrijetlo toponima Kapela označava moguć položaj kapele koja više ne postoji, toponim Kirinov breg se možda može vezati uz sv. Kirina tj. Kvirina, podrijetlo toponima Mihotsko (Miholjsko) brdo dolazi od sv. Mihovila, a označava položaj stare crkve sv. Mihovila te toponim Sveti Antun koji označava položaj porušene crkve posvećene sv. Antuna (u Orlekoviću).

Podrijetlo toponima Podvornica dolazi od imena ispod dvora“ (kuće ili pravog dvora ) možda kaptolskih vlasnika.

Moguće podrijetlo toponima Čerkezi od ćerkezi što je regionalni naziv za široke krajeve na rukavima košulje, nalik na jastrebova krila (podrijetlo toponima vezano je uz neki nadimak rodočelnika).

U nematerijalnu baštinu ubrajamo i sjećanja na povijesne događaje i povijesne osobe, povijesne nazive i semiotičke elemente jezika.

 

TRADICIJSKA NEMATERIJALNA ETNOLOŠKA BAŠTINA

nosnje

U nematerijalnu baštinu ubrajamo tradicijske običaje, usmenu predaju i izričaje, uključujući jezik kao sredstvo komunikacije, izvedbene umjetnosti poput plesova i pjesama, zatim obrede, ceremonije, razna vjerovanja, svečanosti, tradicijske obrte i ostalo.

Stanovništvo na području općine Lekenik održava tradicijske običaje i obrede posebice zahvaljujući djelovanu folklornih društava. Na taj je način sačuvan veliki broj narodnih pjesama i plesova. Na području općine Lekenik djeluju šest folklornih društva: KUD “Poculica” iz Letovanića, IFG “Tamburica” iz Vukojevca, HKU “Veternica”, KUD “Kolovrat” iz Lekenika, KUD “Preslica” iz Pešćenice, KUD “Sv. Florijan” iz Poljane Lekeničke. KUD “Poculica osnovan je godine 1975 kao i Izvorna folklorna grupa “Tamburica” Vukojevac osnovana također godine 1975. i od tada kontinuirano djeluju do danas. KUD “Kolovrat” iz Lekenika osnovan je godine 1952. pod imenom “Seljačka sloga”. Godine 1976. prestao je s radom te je ponovno obnovljen godine 1988. pod nazivom KUD “Kolovrat”. Tijekom Domovinskog rata društvo je prestalo s radom. Ponovno je obnovljeno godine 2005.

1935-1

Znanja i umijeća bavljenja tradicijskim obrtima na području cijele općine su većinom zapuštena. Na području općine Lekenik tek pojedine vrste košara od pruća (npr. sepet, rudnjak, rudnjačić) na tradicionalan način izrađuje još samo Ivan Kežman iz Brkiševine i Josip Palajić iz zaselka Ramnje u naselju Cerje Letovaničko. Iako je obilaskom terena uočeno da žene na području općine Lekenik više ne tkaju platno na tradicionalan način, dobro poznaju postupak izrade niti i proizvodnje tkanina na tradicionalan način. Tkanine su se izrađivale od konoplje, lana, pamuka i svile. Osim toga, dobro su očuvana znanja o nazivima tako dobivenih tkanina te nazivi pojedinih dijelova muške i ženske narodne nošnje.

Djelomično su očuvani pojedini fragmenti nekad bogate usmene predaje, ponajviši vezani uz nastanak i prošlost pojedinih sela i kraja općenito. Primjerice u naselju Žažina još je živa predaja iz razdoblja ratova s Turcima, kada se u tamošnjem močvarnom području koje je u međuvremenu isušeno, lokalno stanovništvo skrivalo u gustom šašu i drugom raslinju od Turaka po kojem je naveden položaj dobio naziv Šašina. Šašina je vremenom postala naselje koje se danas naziva Žažina. Druga priča govori o podrijetlu naziva naselja Dužica. Prema kazivanju, naselje je dobilo naziv po dugama, drvenim dašćicama od kojih se izrađuju bačve, lajtovi za čuvanje vina koje su nekoć u velikom broju izrađivali njemački doseljenici i domaće stanovništvo navedenog naselja.

Prema kazivanju, nekad je stanovnicima naselja Šišinec bio vrlo značajan crkveni blagdan Svete Marije Pomoćnice (24. svibanj) prilikom kojeg su se mještani okupljali na proštenju. Tad se vršila i ceremonija ophodnje oko crkve Sv. Marte. Tog su dana četiri djevojke u ophodnji nosile kipove za tu priliku iznijete iz crkve. Danas je taj običaj napušten budući da je početkom Domovinskog rata oštećena crkva i njen pokretni inventar. Prilikom crkvenog blagdana Tijelova nekoć se vršila procesija na širem prostoru kraj crkve Sv. Marte. Običaj se postupno prestao izvoditi u godinama nakon završetka Drugog svjetskog rata. Za navedeni blagdan trebalo je načiniti pet malenih kućica od pruća (najčešće se koristila grabovina). Kućica se ukrašavala cvijećem i izvezenim ručnikom dok se u unutrašnjost unosio stol sa bijelim stolnjakom na koji se polagao sveti kip. Procesija se zaustavljala kod svake kućice i završavala u crkvi.

U naselju Brežane Lekeničke, zaselak Jurjevac oduvijek se posebno slavi crkveni blagdan Sv. Jurja (23. travanj), danas i u cijeloj općini tradicionalnim paljenjem jurjevskog krijesa, budući da je Sv. Juraj proglašen zaštitnikom općine Lekenik. Na blagdan Sv. Jurja tradicionalno se organizira Smotra folklora Pokuplja, Posavine i Turopolja u naselju Letovanić.

Jurjevski krijes
Tradicionalno paljenje Jurjevskog krijesa povodom Dana općine Lekenik